Udruga suvlasnika - stanara grada Karlovca

Najveći problem jedne zgrade je neminovnost zvana suživot. Naravno, teško je živjeti u okruženju. "gdje jači tlači", te je država morala zakonski nametnuti određena pravila kulturnog ponašanja.

Tako nas temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tj. Odlukom o kućnom redu i obvezama suvlasnika, zakonodavac uči kulturi suživota. No, unatoč dobroj namjeri, koliko se ova odluka poštuje vrlo dobro znamo svi mi koji smo uživatelji suvlasničkog suživota.

Nastojeći ne biti odviše krut, zakonodavac svoju Odluku predstavlja vrlo fleksibilnom i pruža mogućnost suvlasnicima da većinu odredbi određuje i formulira dogovorno. Pri tomu teško je ne sjetiti se one narodne: "Dogovor kuću gradi". Stoga pogledajmo svatko svoju zgradu i bit će nam jasno kolika nam je i kakva "kuća sukladna dogovoru".

Odlukom o kućnom redu i obvezama korisnika zgrade suvlasnici stambene zgrade određuju prava i obveze vlasnika stanova i poslovnih prostora, najmoprimaca, njihovih članova obitelji i posjetitelja, kao i svih ostalih korisnika stambene zgrade i pripadajućeg zemljišta, glede uporabe, čuvanja i sudjelovanja u troškovima uporabe nekretnine i njenih pojedenih dijelova.

Stambene zgrade kao privatno vlasništvo izgubile su javni status, a to znači da bez ispunjenih preduvjeta službena tijela i osobe ne mogu djelovati. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa da suvlasnici donesu odluku u kućnom redu – jedini javno-pravni akt suvlasničke zajednice kojim se određuju pravila ponašanja suvlasnika i svih ostalih osoba koje trajno ili povremeno borave u zajedničkim prostorima zgrade.

Naravno, temeljni dokument svake zgrade je Međuvlasnički ugovor, no taj dokument određuje (vlasničke) odnose unutar zgrade i postavlja opća pravila igre i definicije. A samim time daje i legitimitet i legalnost Kućnome redu koji je dodatan akt kojim se definiraju pravila lijepog ponašanja. Naime, u svim višestambenim zgradama, posebice onim s velikim brojem korisnika, poseban je problem održavanja kućnog reda. Očekivanja stanara tu su nerijetko veća od realnih mogućnosti. Od upravitelja i ovlaštenih osoba često se očekuje da budu čuvari reda i smatra se da je to dio usluge i dužnosti za koje su plaćeni.

No, ugovorna se obveza upravitelja odnosi na zajedničke dijelove zgrade, a nikako na rješavanje problematičnog ponašanja. Ovlaštena je osoba tek prva među jednakima. Zbog toga se stanari obraćaju policiji, komunalnom redarstvu, inspekcijskim službama, servisnim službama, mjesnim odborima ili lokalnoj samoupravi, no njihov je učinak obično kratkotrajan i zato je odluka o kućnom redu vrlo važna. 

Kućni red se kao dokument mora napraviti u skladu sa svim zakonima i propisima RH i njime možete definirati što želite, No, što u slučaju kada se netko ne drži kućnoga reda? I konstantno ga krši? Tko će odrediti kaznu? Tko će kaznu provesti? To je problem koji nije lako raščlaniti. Naime, suvlasnici imaju tada mogućnost tužiti stanara ili suvlasnika i na sudu moraju dokazati štetu

Dosta rasprave se vodi oko popodnevnog “mira “ odnosno odmora mira , nekada je bilo lako jer se radilo od 6 do 14 sati, 14 do 22 ili od 22 do 6 sati, a danas toga više nema u takvoj mjeri. Neki rade do 14, neki do 15, neki do 16, neki cijeli dan, a neki uopće ne rade.

Najbolje je da suvlasnici taj dio kućnog reda prilagode sebi ovisno od zgrade do zgrade, s tim da svi moraju znati da postoje i hitne intervencije kad taj kućni red ne vrijedi

Alen Kristović