Udruga suvlasnika - stanara grada Karlovca

Baveći se radom u Udruzi suvlasnika -stanara Grada Karlovca  nekih 10-tak godina i obavljajući dužnost predstavnika suvlasnika već 15 godina detektirao sam nekoliko problema ,koji su svima poznati .

Od loših Upravitelja ,predstavnika suvlasnika koji misle da su „šerif zgrade /ulaza „ do vrlo slabe komunikacije  u odnosu suvlasnik- predstavnik -upravitelj pa i nepoznavanja materije stvari (dosta predstavnika je nedovoljno educirano) jedan od najvećih problema ,barem što se tiče predstavnika suvlasnika je velika nezainteresiranost samih suvlasnika za ispunjavanje zakonske obaveze ,odnosno obaveze u sudjelovanju upravljanja stambenom zgradom . Tržišna utakmica polako filtrira kvalitetne Upravitelje od  manje kvalitetnih ,da ne kažem loših ,ima divnih predstavnika suvlasnika koji su svojim osobnim angažmanom  odradili velike projekte i nitko ih ne pita koliko im je bilo teško ili im nije bilo teško. Većina misli ,to mu je posao.

O tome koliko  suvlasnika  uopće zna što je posao predstavnika ne bih govorio  ,o znanju i neznanju možemo drugi put ovaj puta bih o samoj zainteresiranosti suvlasnika za zbivanja u zgradi. Kao što sam na početku i rekao ,zainteresiranost je gotovo nikakva. Stiče se dojam da se je velika većina suvlasnika stavila u poziciju nekog promatrača ili neke komisije koja samo kritizira rad predstavnika ili Upravitelja a pritom zanemaruju svoj dio obaveze u upravljanu zgradom ,za pohvale gotovo da i nema mjesta ,to je valjda taj naš mentalni sklop, “ako je nešto loše ,objavi na sva zvona a ako je ispalo dobro ,to se podrazumijeva“.

Nezainteresiranost samih suvlasnika dovodi do toga onda „loši predstavnici“ i „Upravitelji“ to koriste i love u mutnom a kod onih predstavnika koji korektno i savjesno obavljaju svoju dužnost to puno puta dovodi do povećanog opsega posla. Suvlasnici nikako da shvate da je predstavnik suvlasnika samo spona između njih i Upravitelja ,izvođača radova i određenih institucija i ustanova, odnosno  a oni su nalogodavci i u konačnici plaćaju sve gore navedene. Složit ćemo se svi ,kakav je predstavnik takva je i zgrada ,puno toga ovisi o njemu i njegovoj inicijativi i baš zbog toga  bi takvome predstavniku trebalo dolaziti na sastanke i konstruktivno sudjelovati u planiranju radova i svega ostalog. 

Mnogi  suvlasnici  znaju uzimati za primjer  „zapadni model“ gdje u većini zemalja uopće ne postoji funkcija predstavnika ali moramo znati da u tzv. “zapadnom svijetu“ ima mnogo zgrada koje imaju samo jednog vlasnika a kod nas su zgrade vlasništvo suvlasnika i tome je prilagođena zakonska regulativa koju moramo poštivati.

Predstavnik sam u zgradi sa 87 stanova i 2 poslovna prostora i zbog transparentnosti i lakšeg komuniciranja koristim „Viber -grupu“ imamo 3 oglasne ploče i redovito šaljem dopise u poštanske sandučiće svakom suvlasniku ,kada radimo bilo kakav posao van redovnog održavanja zgrade, zna biti zamorno ali to bih savjetovao svakom predstavniku. Povrh svega toga i dalje će na sastanak doći cca 10 posto suvlasnika a na anketu u „ Viber -grupi „ odgovoriti cca 30 posto !

Što reći ?

Ništa ,zasad tome ne možemo doskočiti, nego se prilagoditi. Mnogi se nadaju da će novi Zakon riješiti to pitanje ,ostaje nam da vidimo ,a dotle ću se zapitati „Kada ćemo shvatiti da su zgrade naše"?

Alen Kristović